Jutros si me zvao, opet probudio, na prvi poziv se nisam javila, na drugi sam ti već sanjivo odgovorila. Vrteo si priču,...

Jutros si me zvao, opet probudio, na prvi poziv se nisam javila, na drugi sam ti već sanjivo odgovorila. Vrteo si priču,...

Jutros si me zvao, opet probudio, na prvi poziv se nisam javila, na drugi sam ti već sanjivo odgovorila. Vrteo si priču, filosofiju, kroz opis drugih si sebe otvarao, ostavljao greške, budio stare rane da bi došao iznova do zaključka koliko sam posebna, pravila sam se zatečena. Znaš prerasla sam, prerasla nas, sve te priče, osećaje, ne vidim se više u tebi, ne patim i ne pronalazim nas u budućnosti, dok si se kajao ja sam se smejala. Kada sam te podsećala na greške, pričao si da smo obostrano krivi. A kada sam rekla da ti iz tvoje perspektive vidiš nas nedovršene, a ja kao gotove, zaćutao si, promenio ti se glas, uplašio si se, iznervirao, prepoznala sam to. Uzalud sam te tešila da pustiš vreme i da će nas sudbina spojiti, a potvrđivala sam u sebi tvoju pretpostavku da ću verovatno kada spustimo slušalice zaboraviti na sve ovo, kao što i jesam. Mimoilazimo se, kako ne shvataš.. bili smo pravi u pogrešno vreme, a volela sam i uzalud pričaš, znamm, znamm da ti značim i da bi došao samo kada bih rekla “dođi”, i da planiraš toliko toga sa mnom, i da bi mi sad sve priuštio da možeš, ali ja više nisam ta, nisam više malena. Odrasla sam. I meni je žao što sam se promenila, ali morala sam, odupirem se ali nikako, žao mi je što si me samo ti poznavao onakvu kakva jesam, ili zapravo onakvu kakva sam bila, i što me niko nikada neće znati do sitnica, i ni za koga više neću biti mala pametnica, jer sam oguglala muškarce, promenila sebe i prilagodila njima.

Znam da bi mi sada skinuo sve zvezdice sa neba, ali hvala ti sad’ mogu i sama,

Share: